Judita je najznačajnije Marulićevo djelo i najznamenitije djelo hrvatske humanističke i renesansne književnosti. Osim u Hrvatskoj, bilo je priznato u cijeloj Europi kao ekvivalent Shakespeareovim ili Danteovim djelima. Obilježava početak hrvatske umjetničke književnosti, jer je Marulić na hrvatskom jeziku, točnije splitskoj čakavštini svoga vremena uspio ostvariti epski književni oblik kakvi su talijanski, španjolski i francuski humanisti pisali pretežito na latinskom jeziku.
Marulić je u samom naslovu naglasio važnost djela u versih, hrvacki složena, kojim je potaknuo širenje kulture i hrvatske domoljubne misli pisanom riječi na materinskom jeziku. Budući da je to prvo djelo u cijelosti napisano na hrvatskom jeziku, Marulić je njime zavrijedio naslov "oca hrvatske književnosti".
I sam je Marulić za života bio svjestan važnosti Judite i svih djela napisanih na hrvatskom jeziku, jer je njima u hrvatsku književnost unio renesansu. Njegovo književno-teorijsko razmišljanje u predgovoru epa prvo je takve vrste u hrvatskoj književnosti i jedno od prvih u europskoj renesansi.
Marulić je u samom naslovu naglasio važnost djela u versih, hrvacki složena, kojim je potaknuo širenje kulture i hrvatske domoljubne misli pisanom riječi na materinskom jeziku. Budući da je to prvo djelo u cijelosti napisano na hrvatskom jeziku, Marulić je njime zavrijedio naslov "oca hrvatske književnosti".
I sam je Marulić za života bio svjestan važnosti Judite i svih djela napisanih na hrvatskom jeziku, jer je njima u hrvatsku književnost unio renesansu. Njegovo književno-teorijsko razmišljanje u predgovoru epa prvo je takve vrste u hrvatskoj književnosti i jedno od prvih u europskoj renesansi.
